ùkotviti se
ùkotviti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ùkotvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukotviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukotvim |
| 2. | ukotviš |
| 3. | ukotvi |
| množina | |
| 1. | ukotvimo |
| 2. | ukotvite |
| 3. | ukotve |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukotvit ću |
| 2. | ukotvit ćeš |
| 3. | ukotvit će |
| množina | |
| 1. | ukotvit ćemo |
| 2. | ukotvit ćete |
| 3. | ukotvit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ukotvih |
| 2. | ukotvi |
| 3. | ukotvi |
| množina | |
| 1. | ukotvismo |
| 2. | ukotviste |
| 3. | ukotviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukotvio sam |
| 2. | ukotvio si |
| 3. | ukotvio je |
| množina | |
| 1. | ukotvili smo |
| 2. | ukotvili ste |
| 3. | ukotvili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukotvio |
| 2. | bio si ukotvio |
| 3. | bio je ukotvio |
| množina | |
| 1. | bili smo ukotvili |
| 2. | bili ste ukotvili |
| 3. | bili su ukotvili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukotvi |
| množina | |
| 1. | ukotvimo |
| 2. | ukotvite |
| glagolski prilog prošli | |
| ukotvivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukotvio, ukotvila, ukotvilo | |
| ukotvili, ukotvile, ukotvila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukotvljen, ukotvljena, ukotvljeno | |
| ukotvljeni, ukotvljene, ukotvljena | |
Definicija
| 1. | pom. spustiti kotvu na dno; usidriti se |
| 2. | pren. naći svoje stalno mjesto [ideja o rasnoj superiornosti solidno se ukotvila u nekim glavama]; ustaliti se |
Etimologija
✧ u- + v. kotva
