ulèma
ulèma m 〈N mn -e, G ulémā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | ulema |
| G | uleme |
| D | ulemi |
| A | ulemu |
| V | ulemo |
| L | ulemi |
| I | ulemom |
| množina | |
| N | uleme |
| G | ulema |
| D | ulemama |
| A | uleme |
| V | uleme |
| L | ulemama |
| I | ulemama |
Definicija
isl.
| 1. | vjerski učitelj, učen čovjek, teolog |
| 2. | (mn) teolozi, bogoslovi i pravnici [ta ulema] |
Sintagma
∆ ulema medžlis isl. vrhovni vjerski organ islamske zajednice jedne pokrajine, nadzire i upravlja vjerskim, kulturnim i prosvjetnim životom zajednice
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Ulèmek (140, Gvozd, Lika)
Etimologija
✧ tur. ← arap. ̔ulämā̕: učeni ljudi ← ̔ālim: učen čovjek
