upozòriti
upozòriti (koga) svrš. 〈prez. upòzorīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. upòzoren, gl. im. upozorénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upozoriti | |
prezent | |
jednina | |
1. | upozorim |
2. | upozoriš |
3. | upozori |
množina | |
1. | upozorimo |
2. | upozorite |
3. | upozore |
futur | |
jednina | |
1. | upozorit ću |
2. | upozorit ćeš |
3. | upozorit će |
množina | |
1. | upozorit ćemo |
2. | upozorit ćete |
3. | upozorit će |
aorist | |
jednina | |
1. | upozorih |
2. | upozori |
3. | upozori |
množina | |
1. | upozorismo |
2. | upozoriste |
3. | upozoriše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upozorio sam |
2. | upozorio si |
3. | upozorio je |
množina | |
1. | upozorili smo |
2. | upozorili ste |
3. | upozorili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upozorio |
2. | bio si upozorio |
3. | bio je upozorio |
množina | |
1. | bili smo upozorili |
2. | bili ste upozorili |
3. | bili su upozorili |
imperativ | |
jednina | |
2. | upozori |
množina | |
1. | upozorimo |
2. | upozorite |
glagolski prilog prošli | |
upozorivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upozorio, upozorila, upozorilo | |
upozorili, upozorile, upozorila | |
glagolski pridjev pasivni | |
upozoren, upozorena, upozoreno | |
upozoreni, upozorene, upozorena |
1. | (koga na što) skrenuti čiju pozornost, reći mu da je važno |
2. | (koga) reći kome da pazi (s obzirom na posljedice); opomenuti |