upòznati
upòznati (se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȕpoznāt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
upoznati | |
prezent | |
jednina | |
1. | upoznam |
2. | upoznaš |
3. | upozna |
množina | |
1. | upoznamo |
2. | upoznate |
3. | upoznaju |
futur | |
jednina | |
1. | upoznat ću |
2. | upoznat ćeš |
3. | upoznat će |
množina | |
1. | upoznat ćemo |
2. | upoznat ćete |
3. | upoznat će |
aorist | |
jednina | |
1. | upoznah |
2. | upozna |
3. | upozna |
množina | |
1. | upoznasmo |
2. | upoznaste |
3. | upoznaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | upoznao sam |
2. | upoznao si |
3. | upoznao je |
množina | |
1. | upoznali smo |
2. | upoznali ste |
3. | upoznali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam upoznao |
2. | bio si upoznao |
3. | bio je upoznao |
množina | |
1. | bili smo upoznali |
2. | bili ste upoznali |
3. | bili su upoznali |
imperativ | |
jednina | |
2. | upoznaj |
množina | |
1. | upoznajmo |
2. | upoznajte |
glagolski prilog prošli | |
upoznavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
upoznao, upoznala, upoznalo | |
upoznali, upoznale, upoznala | |
glagolski pridjev pasivni | |
upoznat, upoznata, upoznato | |
upoznati, upoznate, upoznata |
1. | (koga, što) saznati osobine ili svojstva, steći znanje; proučiti |
2. | (se) a. (s kim) predstaviti se jedno drugome b. (s čim) upoznati što sadrži neka stvar, tekst itd. |