upotrijébiti
upotrijébiti (što) svrš. 〈prez. upòtrijēbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. upòtrijēbljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| upotrijebiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | upotrijebim |
| 2. | upotrijebiš |
| 3. | upotrijebi |
| množina | |
| 1. | upotrijebimo |
| 2. | upotrijebite |
| 3. | upotrijebe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | upotrijebit ću |
| 2. | upotrijebit ćeš |
| 3. | upotrijebit će |
| množina | |
| 1. | upotrijebit ćemo |
| 2. | upotrijebit ćete |
| 3. | upotrijebit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | upotrijebih |
| 2. | upotrijebi |
| 3. | upotrijebi |
| množina | |
| 1. | upotrijebismo |
| 2. | upotrijebiste |
| 3. | upotrijebiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | upotrijebio sam |
| 2. | upotrijebio si |
| 3. | upotrijebio je |
| množina | |
| 1. | upotrijebili smo |
| 2. | upotrijebili ste |
| 3. | upotrijebili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam upotrijebio |
| 2. | bio si upotrijebio |
| 3. | bio je upotrijebio |
| množina | |
| 1. | bili smo upotrijebili |
| 2. | bili ste upotrijebili |
| 3. | bili su upotrijebili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | upotrijebi |
| množina | |
| 1. | upotrijebimo |
| 2. | upotrijebite |
| glagolski prilog prošli | |
| upotrijebivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| upotrijebio, upotrijebila, upotrijebilo | |
| upotrijebili, upotrijebile, upotrijebila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upotrijebljen, upotrijebljena, upotrijebljeno | |
| upotrijebljeni, upotrijebljene, upotrijebljena | |
Definicija
| 1. | prouzročiti da što djeluje ili služi svrsi; uzeti za služenje ili službu [upotrijebiti nož]; porabiti |
| 2. | postupati s kim na poseban način [upotrijebio je njezinu dobrotu]; iskoristiti |
Etimologija
✧ vidi ȕpotreba
