upútiti
upútiti (se) svrš. 〈prez. ùpūtīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùpūćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uputiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uputim |
| 2. | uputiš |
| 3. | uputi |
| množina | |
| 1. | uputimo |
| 2. | uputite |
| 3. | upute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uputit ću |
| 2. | uputit ćeš |
| 3. | uputit će |
| množina | |
| 1. | uputit ćemo |
| 2. | uputit ćete |
| 3. | uputit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uputih |
| 2. | uputi |
| 3. | uputi |
| množina | |
| 1. | uputismo |
| 2. | uputiste |
| 3. | uputiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uputio sam |
| 2. | uputio si |
| 3. | uputio je |
| množina | |
| 1. | uputili smo |
| 2. | uputili ste |
| 3. | uputili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uputio |
| 2. | bio si uputio |
| 3. | bio je uputio |
| množina | |
| 1. | bili smo uputili |
| 2. | bili ste uputili |
| 3. | bili su uputili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uputi |
| množina | |
| 1. | uputimo |
| 2. | uputite |
| glagolski prilog prošli | |
| uputivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uputio, uputila, uputilo | |
| uputili, uputile, uputila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| upućen, upućena, upućeno | |
| upućeni, upućene, upućena | |
Definicija
| 1. | (što) poslati, upraviti u nekom smjeru [uputiti lijevo/desno/pravo] |
| 2. | (koga u što) a. obavijestiti (o čemu), upoznati (koga s čime) b. posavjetovati, poučiti, naučiti |
| 3. | (se) a. poći u nekom smjeru b. obavijestiti se o čemu |
Frazeologija
⃟ biti upućeni jedno na drugo biti ostavljeni da se oslone jedno na drugo;
biti upućen na (samog) sebe biti ostavljen (sam) sebi;
uputiti na pravi (krivi, loš) put dati dobar (loš) savjet;
uputiti pitanje zapitati
biti upućen na (samog) sebe biti ostavljen (sam) sebi;
uputiti na pravi (krivi, loš) put dati dobar (loš) savjet;
uputiti pitanje zapitati
Etimologija
✧ vidi ȕputa
