bȍšča
bȍšča ž 〈G mn bȏščā/-ī〉
Definicija
reg.
| 1. | rubac kojim se pokriva glava; marama |
| 2. | prekrivač stola; stolnjak |
| 3. | platno četverokutnog oblika u koje se nešto zamata, usp. pinkl |
| 4. | vrsta duhana (Nicotiana latissima) (po načinu držanja u bošči) |
Etimologija
✧ tur. bohça ← perz. boġče
