bȍš
bȍš prid. 〈indekl.〉
Definicija
reg. ekspr. uzaludan, beskoristan, prazan
Sintagma
∆ boš laf prazan, isprazan govor;
boš posla koješta, uzalud
boš posla koješta, uzalud
Etimologija
✧ tur. boş
