ugráditi
ugráditi (što) svrš. 〈prez. ùgrādīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùgrāđen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugraditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugradim |
| 2. | ugradiš |
| 3. | ugradi |
| množina | |
| 1. | ugradimo |
| 2. | ugradite |
| 3. | ugrade |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugradit ću |
| 2. | ugradit ćeš |
| 3. | ugradit će |
| množina | |
| 1. | ugradit ćemo |
| 2. | ugradit ćete |
| 3. | ugradit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ugradih |
| 2. | ugradi |
| 3. | ugradi |
| množina | |
| 1. | ugradismo |
| 2. | ugradiste |
| 3. | ugradiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugradio sam |
| 2. | ugradio si |
| 3. | ugradio je |
| množina | |
| 1. | ugradili smo |
| 2. | ugradili ste |
| 3. | ugradili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugradio |
| 2. | bio si ugradio |
| 3. | bio je ugradio |
| množina | |
| 1. | bili smo ugradili |
| 2. | bili ste ugradili |
| 3. | bili su ugradili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugradi |
| množina | |
| 1. | ugradimo |
| 2. | ugradite |
| glagolski prilog prošli | |
| ugradivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugradio, ugradila, ugradilo | |
| ugradili, ugradile, ugradila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugrađen, ugrađena, ugrađeno | |
| ugrađeni, ugrađene, ugrađena | |
Definicija
| 1. | postaviti trajno na odgovarajuće mjesto, tako da postane dio gradnje, konstrukcije uređaja i sl. |
| 2. | upotrijebiti kao građevinski materijal, uložiti kao materijal u gradnju |
| 3. | unijeti u duh i slovo teksta [ugraditi u zakon] |
Etimologija
✧ u- + v. graditi
