ugravírati
ugravírati (što) svrš. 〈prez. ugràvīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ugràvīrān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ugravirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ugraviram |
2. | ugraviraš |
3. | ugravira |
množina | |
1. | ugraviramo |
2. | ugravirate |
3. | ugraviraju |
futur | |
jednina | |
1. | ugravirat ću |
2. | ugravirat ćeš |
3. | ugravirat će |
množina | |
1. | ugravirat ćemo |
2. | ugravirat ćete |
3. | ugravirat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ugravirah |
2. | ugravira |
3. | ugravira |
množina | |
1. | ugravirasmo |
2. | ugraviraste |
3. | ugraviraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ugravirao sam |
2. | ugravirao si |
3. | ugravirao je |
množina | |
1. | ugravirali smo |
2. | ugravirali ste |
3. | ugravirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ugravirao |
2. | bio si ugravirao |
3. | bio je ugravirao |
množina | |
1. | bili smo ugravirali |
2. | bili ste ugravirali |
3. | bili su ugravirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ugraviraj |
množina | |
1. | ugravirajmo |
2. | ugravirajte |
glagolski prilog prošli | |
ugraviravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ugravirao, ugravirala, ugraviralo | |
ugravirali, ugravirale, ugravirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ugraviran, ugravirana, ugravirano | |
ugravirani, ugravirane, ugravirana |