ugošćívati
ugošćívati (koga) nesvrš. 〈prez. ugòšćujēm, pril. sad. ugòšćujūći, prid. trp. ugòšćīvān, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ugošćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ugošćujem |
| 2. | ugošćuješ |
| 3. | ugošćuje |
| množina | |
| 1. | ugošćujemo |
| 2. | ugošćujete |
| 3. | ugošćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ugošćivat ću |
| 2. | ugošćivat ćeš |
| 3. | ugošćivat će |
| množina | |
| 1. | ugošćivat ćemo |
| 2. | ugošćivat ćete |
| 3. | ugošćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugošćivah |
| 2. | ugošćivaše |
| 3. | ugošćivaše |
| množina | |
| 1. | ugošćivasmo |
| 2. | ugošćivaste |
| 3. | ugošćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ugošćivao sam |
| 2. | ugošćivao si |
| 3. | ugošćivao je |
| množina | |
| 1. | ugošćivali smo |
| 2. | ugošćivali ste |
| 3. | ugošćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ugošćivao |
| 2. | bio si ugošćivao |
| 3. | bio je ugošćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ugošćivali |
| 2. | bili ste ugošćivali |
| 3. | bili su ugošćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ugošćuj |
| množina | |
| 1. | ugošćujmo |
| 2. | ugošćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ugošćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ugošćivao, ugošćivala, ugošćivalo | |
| ugošćivali, ugošćivale, ugošćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ugošćivan, ugošćivana, ugošćivano | |
| ugošćivani, ugošćivane, ugošćivana | |
Etimologija
✧ vidi ugòstiti
