udòmiti
udòmiti (se) svrš. 〈prez. ùdomīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùdomljen, gl. im. udomljénje〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udomiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | udomim |
2. | udomiš |
3. | udomi |
množina | |
1. | udomimo |
2. | udomite |
3. | udome |
futur | |
jednina | |
1. | udomit ću |
2. | udomit ćeš |
3. | udomit će |
množina | |
1. | udomit ćemo |
2. | udomit ćete |
3. | udomit će |
aorist | |
jednina | |
1. | udomih |
2. | udomi |
3. | udomi |
množina | |
1. | udomismo |
2. | udomiste |
3. | udomiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udomio sam |
2. | udomio si |
3. | udomio je |
množina | |
1. | udomili smo |
2. | udomili ste |
3. | udomili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udomio |
2. | bio si udomio |
3. | bio je udomio |
množina | |
1. | bili smo udomili |
2. | bili ste udomili |
3. | bili su udomili |
imperativ | |
jednina | |
2. | udomi |
množina | |
1. | udomimo |
2. | udomite |
glagolski prilog prošli | |
udomivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udomio, udomila, udomilo | |
udomili, udomile, udomila | |
glagolski pridjev pasivni | |
udomljen, udomljena, udomljeno | |
udomljeni, udomljene, udomljena |
1. | (koga) dati komu dom, naći mu dom |
2. | (se) steći dom, osigurati se za dalji život |