udvorávati se
udvorávati se nesvrš. 〈prez. udvòrāvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udvoravati | |
prezent | |
jednina | |
1. | udvoravam |
2. | udvoravaš |
3. | udvorava |
množina | |
1. | udvoravamo |
2. | udvoravate |
3. | udvoravaju |
futur | |
jednina | |
1. | udvoravat ću |
2. | udvoravat ćeš |
3. | udvoravat će |
množina | |
1. | udvoravat ćemo |
2. | udvoravat ćete |
3. | udvoravat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | udvoravah |
2. | udvoravaše |
3. | udvoravaše |
množina | |
1. | udvoravasmo |
2. | udvoravaste |
3. | udvoravahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | udvoravao sam |
2. | udvoravao si |
3. | udvoravao je |
množina | |
1. | udvoravali smo |
2. | udvoravali ste |
3. | udvoravali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udvoravao |
2. | bio si udvoravao |
3. | bio je udvoravao |
množina | |
1. | bili smo udvoravali |
2. | bili ste udvoravali |
3. | bili su udvoravali |
imperativ | |
jednina | |
2. | udvoravaj |
množina | |
1. | udvoravajmo |
2. | udvoravajte |
glagolski prilog sadašnji | |
udvoravajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
udvoravao, udvoravala, udvoravalo | |
udvoravali, udvoravale, udvoravala |