udvòjiti
udvòjiti (što) svrš. 〈prez. ùdvojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùdvojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
udvojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | udvojim |
2. | udvojiš |
3. | udvoji |
množina | |
1. | udvojimo |
2. | udvojite |
3. | udvoje |
futur | |
jednina | |
1. | udvojit ću |
2. | udvojit ćeš |
3. | udvojit će |
množina | |
1. | udvojit ćemo |
2. | udvojit ćete |
3. | udvojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | udvojih |
2. | udvoji |
3. | udvoji |
množina | |
1. | udvojismo |
2. | udvojiste |
3. | udvojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | udvojio sam |
2. | udvojio si |
3. | udvojio je |
množina | |
1. | udvojili smo |
2. | udvojili ste |
3. | udvojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam udvojio |
2. | bio si udvojio |
3. | bio je udvojio |
množina | |
1. | bili smo udvojili |
2. | bili ste udvojili |
3. | bili su udvojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | udvoji |
množina | |
1. | udvojimo |
2. | udvojite |
glagolski prilog prošli | |
udvojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
udvojio, udvojila, udvojilo | |
udvojili, udvojile, udvojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
udvojen, udvojena, udvojeno | |
udvojeni, udvojene, udvojena |
1. | uvećati za još toliko, udvostručiti (1+1); duplicirati |
2. | a. presaviti da bude u dva sloja, da postane dvostruko deblji; udvostručiti (pokrivač i sl.) b. sport čuvati, blokirati vrlo opasnog igrača (u nogometu, košarci) istodobno s dva igrača |