ubrzávati
ubrzávati (što) nesvrš. 〈prez. ubẕzāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ubrzavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ubrzavam |
| 2. | ubrzavaš |
| 3. | ubrzava |
| množina | |
| 1. | ubrzavamo |
| 2. | ubrzavate |
| 3. | ubrzavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ubrzavat ću |
| 2. | ubrzavat ćeš |
| 3. | ubrzavat će |
| množina | |
| 1. | ubrzavat ćemo |
| 2. | ubrzavat ćete |
| 3. | ubrzavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ubrzavah |
| 2. | ubrzavaše |
| 3. | ubrzavaše |
| množina | |
| 1. | ubrzavasmo |
| 2. | ubrzavaste |
| 3. | ubrzavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ubrzavao sam |
| 2. | ubrzavao si |
| 3. | ubrzavao je |
| množina | |
| 1. | ubrzavali smo |
| 2. | ubrzavali ste |
| 3. | ubrzavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ubrzavao |
| 2. | bio si ubrzavao |
| 3. | bio je ubrzavao |
| množina | |
| 1. | bili smo ubrzavali |
| 2. | bili ste ubrzavali |
| 3. | bili su ubrzavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ubrzavaj |
| množina | |
| 1. | ubrzavajmo |
| 2. | ubrzavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ubrzavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ubrzavao, ubrzavala, ubrzavalo | |
| ubrzavali, ubrzavale, ubrzavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ubrzavan, ubrzavana, ubrzavano | |
| ubrzavani, ubrzavane, ubrzavana | |
Etimologija
✧ vidi ubẕzati
