túžiti (I)
túžiti (I) nesvrš. 〈prez. tẉžīm, pril. sad. -žēći, prid. trp. tẉžen, gl. im. -žēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tužiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tužim |
| 2. | tužiš |
| 3. | tuži |
| množina | |
| 1. | tužimo |
| 2. | tužite |
| 3. | tuže |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tužit ću |
| 2. | tužit ćeš |
| 3. | tužit će |
| množina | |
| 1. | tužit ćemo |
| 2. | tužit ćete |
| 3. | tužit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tužah |
| 2. | tužaše |
| 3. | tužaše |
| množina | |
| 1. | tužasmo |
| 2. | tužaste |
| 3. | tužahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tužio sam |
| 2. | tužio si |
| 3. | tužio je |
| množina | |
| 1. | tužili smo |
| 2. | tužili ste |
| 3. | tužili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tužio |
| 2. | bio si tužio |
| 3. | bio je tužio |
| množina | |
| 1. | bili smo tužili |
| 2. | bili ste tužili |
| 3. | bili su tužili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tuži |
| množina | |
| 1. | tužimo |
| 2. | tužite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tužeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tužio, tužila, tužilo | |
| tužili, tužile, tužila | |
Definicija
| 1. | () a. tugovati, osjećati tugu, patiti b. tužno se glasati, ob. dugo i otegnuto (o psu i drugim životinjama) |
| 2. | (za kim) patiti za kim |
Etimologija
✧ vidi túga
