tužàkati
tužàkati (koga, što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| tužakati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | tužakam |
| 2. | tužakaš |
| 3. | tužaka |
| množina | |
| 1. | tužakamo |
| 2. | tužakate |
| 3. | tužakaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | tužakat ću |
| 2. | tužakat ćeš |
| 3. | tužakat će |
| množina | |
| 1. | tužakat ćemo |
| 2. | tužakat ćete |
| 3. | tužakat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | tužakah |
| 2. | tužakaše |
| 3. | tužakaše |
| množina | |
| 1. | tužakasmo |
| 2. | tužakaste |
| 3. | tužakahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | tužakao sam |
| 2. | tužakao si |
| 3. | tužakao je |
| množina | |
| 1. | tužakali smo |
| 2. | tužakali ste |
| 3. | tužakali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam tužakao |
| 2. | bio si tužakao |
| 3. | bio je tužakao |
| množina | |
| 1. | bili smo tužakali |
| 2. | bili ste tužakali |
| 3. | bili su tužakali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | tužakaj |
| množina | |
| 1. | tužakajmo |
| 2. | tužakajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| tužakajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| tužakao, tužakala, tužakalo | |
| tužakali, tužakale, tužakala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| tužakan, tužakana, tužakano | |
| tužakani, tužakane, tužakana | |
Definicija
često tužiti koga bez povoda
Etimologija
✧ vidi túga
