tùtnjiti
tùtnjiti (tùtnjati) () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -njēći, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
tutnjiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | tutnjim |
2. | tutnjiš |
3. | tutnji |
množina | |
1. | tutnjimo |
2. | tutnjite |
3. | tutnje |
futur | |
jednina | |
1. | tutnjit ću |
2. | tutnjit ćeš |
3. | tutnjit će |
množina | |
1. | tutnjit ćemo |
2. | tutnjit ćete |
3. | tutnjit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | tutnjah |
2. | tutnjaše |
3. | tutnjaše |
množina | |
1. | tutnjasmo |
2. | tutnjaste |
3. | tutnjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | tutnjio sam |
2. | tutnjio si |
3. | tutnjio je |
množina | |
1. | tutnjili smo |
2. | tutnjili ste |
3. | tutnjili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam tutnjio |
2. | bio si tutnjio |
3. | bio je tutnjio |
množina | |
1. | bili smo tutnjili |
2. | bili ste tutnjili |
3. | bili su tutnjili |
imperativ | |
jednina | |
2. | tutnji |
množina | |
1. | tutnjimo |
2. | tutnjite |
glagolski prilog sadašnji | |
tutnjeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
tutnjio, tutnjila, tutnjilo | |
tutnjili, tutnjile, tutnjila |