ubìlježiti
ubìlježiti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ubìlježen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ubilježiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ubilježim |
2. | ubilježiš |
3. | ubilježi |
množina | |
1. | ubilježimo |
2. | ubilježite |
3. | ubilježe |
futur | |
jednina | |
1. | ubilježit ću |
2. | ubilježit ćeš |
3. | ubilježit će |
množina | |
1. | ubilježit ćemo |
2. | ubilježit ćete |
3. | ubilježit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ubilježih |
2. | ubilježi |
3. | ubilježi |
množina | |
1. | ubilježismo |
2. | ubilježiste |
3. | ubilježiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ubilježio sam |
2. | ubilježio si |
3. | ubilježio je |
množina | |
1. | ubilježili smo |
2. | ubilježili ste |
3. | ubilježili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ubilježio |
2. | bio si ubilježio |
3. | bio je ubilježio |
množina | |
1. | bili smo ubilježili |
2. | bili ste ubilježili |
3. | bili su ubilježili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ubilježi |
množina | |
1. | ubilježimo |
2. | ubilježite |
glagolski prilog prošli | |
ubilježivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ubilježio, ubilježila, ubilježilo | |
ubilježili, ubilježile, ubilježila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ubilježen, ubilježena, ubilježeno | |
ubilježeni, ubilježene, ubilježena |