ùazbučiti
ùazbučiti svrš. 〈prez. ùazbučīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùazbučen〉
Definicija
reg. (+ srp.) poredati po azbučnom redu; abecedirati
Etimologija
✧ u- + v. azbuka
