ukébati
ukébati (koga, što) svrš. 〈prez. ùkēbām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùkēbān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ukebati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ukebam |
| 2. | ukebaš |
| 3. | ukeba |
| množina | |
| 1. | ukebamo |
| 2. | ukebate |
| 3. | ukebaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ukebat ću |
| 2. | ukebat ćeš |
| 3. | ukebat će |
| množina | |
| 1. | ukebat ćemo |
| 2. | ukebat ćete |
| 3. | ukebat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ukebah |
| 2. | ukeba |
| 3. | ukeba |
| množina | |
| 1. | ukebasmo |
| 2. | ukebaste |
| 3. | ukebaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ukebao sam |
| 2. | ukebao si |
| 3. | ukebao je |
| množina | |
| 1. | ukebali smo |
| 2. | ukebali ste |
| 3. | ukebali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ukebao |
| 2. | bio si ukebao |
| 3. | bio je ukebao |
| množina | |
| 1. | bili smo ukebali |
| 2. | bili ste ukebali |
| 3. | bili su ukebali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ukebaj |
| množina | |
| 1. | ukebajmo |
| 2. | ukebajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ukebavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ukebao, ukebala, ukebalo | |
| ukebali, ukebale, ukebala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ukeban, ukebana, ukebano | |
| ukebani, ukebane, ukebana | |
Definicija
žarg. uhvatiti, uloviti (ob. u nedopuštenoj radnji)
