vȃrga
vȃrga m 〈N mn -e〉
Definicija
reg.
| 1. | obrtnik koji štavi kožu; kožar, štavitelj |
| 2. | zast. opančar, obućar |
Onomastika
♦ pr. (prema zanimanju): Vȃrga (3490, Međimurje, I Slavonija, Baranja, Zagorje, Koprivnica, Kaligarić, Opančar, Šuster), Vargánović (Osijek, Crikvenica), Vȁrgāš (Požega, I Slavonija), Vargášević (Slavonski Brod, Požega), Vargàzon (Međimurje), Vàrgec (Međimurje, Zagreb), Vàrgek (290, Zagreb, Međimurje, Baranja, Koprivnica), Vȃrgić (210, Slavonski Brod, I Slavonija, Ðurđevac, Bjelovar), Vȃrgović (350, Koprivnica, SZ Hrvatska), Vȏrgić (190, Vukovar, I Slavonija, Baranja)
Etimologija
✧ mađ.: obućar
