vȁjkati se
vȁjkati se (, na što) nesvrš. 〈prez. -ām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
vajkati | |
prezent | |
jednina | |
1. | vajkam |
2. | vajkaš |
3. | vajka |
množina | |
1. | vajkamo |
2. | vajkate |
3. | vajkaju |
futur | |
jednina | |
1. | vajkat ću |
2. | vajkat ćeš |
3. | vajkat će |
množina | |
1. | vajkat ćemo |
2. | vajkat ćete |
3. | vajkat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | vajkah |
2. | vajkaše |
3. | vajkaše |
množina | |
1. | vajkasmo |
2. | vajkaste |
3. | vajkahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | vajkao sam |
2. | vajkao si |
3. | vajkao je |
množina | |
1. | vajkali smo |
2. | vajkali ste |
3. | vajkali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam vajkao |
2. | bio si vajkao |
3. | bio je vajkao |
množina | |
1. | bili smo vajkali |
2. | bili ste vajkali |
3. | bili su vajkali |
imperativ | |
jednina | |
2. | vajkaj |
množina | |
1. | vajkajmo |
2. | vajkajte |
glagolski prilog sadašnji | |
vajkajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
vajkao, vajkala, vajkalo | |
vajkali, vajkale, vajkala |