vágnuti
vágnuti (koga, što, se) svrš. 〈prez. vȃgnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. vȃgnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vagnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vagnem |
| 2. | vagneš |
| 3. | vagne |
| množina | |
| 1. | vagnemo |
| 2. | vagnete |
| 3. | vagnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vagnut ću |
| 2. | vagnut ćeš |
| 3. | vagnut će |
| množina | |
| 1. | vagnut ćemo |
| 2. | vagnut ćete |
| 3. | vagnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vagnuh |
| 2. | vagnu |
| 3. | vagnu |
| množina | |
| 1. | vagnusmo |
| 2. | vagnuste |
| 3. | vagnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vagnuo sam |
| 2. | vagnuo si |
| 3. | vagnuo je |
| množina | |
| 1. | vagnuli smo |
| 2. | vagnuli ste |
| 3. | vagnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vagnuo |
| 2. | bio si vagnuo |
| 3. | bio je vagnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo vagnuli |
| 2. | bili ste vagnuli |
| 3. | bili su vagnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vagni |
| množina | |
| 1. | vagnimo |
| 2. | vagnite |
| glagolski prilog prošli | |
| vagnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vagnuo, vagnula, vagnulo | |
| vagnuli, vagnule, vagnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vagnut, vagnuta, vagnuto | |
| vagnuti, vagnute, vagnuta | |
Definicija
izmjeriti pomoću vage
Frazeologija
⃟ vagnuti u glavi rasuditi, odmjeriti vrijednost, značenje čega; ocijeniti, promisliti
Etimologija
✧ vidi vága
