uzurpírati
uzurpírati (što) dv. 〈prez. uzùrpīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uzurpirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uzurpiram |
| 2. | uzurpiraš |
| 3. | uzurpira |
| množina | |
| 1. | uzurpiramo |
| 2. | uzurpirate |
| 3. | uzurpiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uzurpirat ću |
| 2. | uzurpirat ćeš |
| 3. | uzurpirat će |
| množina | |
| 1. | uzurpirat ćemo |
| 2. | uzurpirat ćete |
| 3. | uzurpirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | uzurpirah |
| 2. | uzurpiraše |
| 3. | uzurpiraše |
| množina | |
| 1. | uzurpirasmo |
| 2. | uzurpiraste |
| 3. | uzurpirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uzurpirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uzurpirao sam |
| 2. | uzurpirao si |
| 3. | uzurpirao je |
| množina | |
| 1. | uzurpirali smo |
| 2. | uzurpirali ste |
| 3. | uzurpirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uzurpirao |
| 2. | bio si uzurpirao |
| 3. | bio je uzurpirao |
| množina | |
| 1. | bili smo uzurpirali |
| 2. | bili ste uzurpirali |
| 3. | bili su uzurpirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uzurpiraj |
| množina | |
| 1. | uzurpirajmo |
| 2. | uzurpirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| uzurpirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| uzurpiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uzurpirao, uzurpirala, uzurpiralo | |
| uzurpirali, uzurpirale, uzurpirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uzurpiran, uzurpirana, uzurpirano | |
| uzurpirani, uzurpirane, uzurpirana | |
Definicija
izvršiti/vršiti uzurpaciju
Etimologija
✧ njem. usurpieren ← lat. usurpare: posvojiti, prisvojiti
