v
v, V
Definicija
| 1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. zubnousneni (labiodentalni), približni (aproksimantni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj v] b. (sr) dvadeset i osmo slovo hrvatske latinice i dvadeset i prvo (ili dvadeset i drugo) u većini drugih latiničnih sustava kojim se piše taj glas [malo v; veliko V] c. (sr) izvan konteksta [ovo ve; 〈mn〉 ova ve] |
| 2. | pov. u glagoljici oznaka za brojčanu vrijednost 3, a u bosanici 2 |
| 3. | fiz. znak za brzinu |
| 4. | mat. oznaka za visinu |
| 5. | (V) kem. simbol za vanadij |
| 6. | (V) fiz. znak za volt |
| 7. | (V) mat. znak za obujam (volumen) |
| 8. | (V) u rimskom označivanju brojeva, znak za brojku pet |
| 9. | (V) glazb. znak za glas (tal. voce ili lat. vox) |
Frazeologija
⃟ otvarati se na V (izg. otvarati se na ve) otvarati se kad su šarke postavljene na donjoj strani prozora, a gornja se otvara (za razliku od običnog otvaranja kad su šarke postavljene na desnoj ili lijevoj strani)
