užlijébiti
užlijébiti (što) svrš. 〈prez. ùžlijēbīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùžlijēbljen, gl. im. užljebljénje〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| užlijebiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | užlijebim |
| 2. | užlijebiš |
| 3. | užlijebi |
| množina | |
| 1. | užlijebimo |
| 2. | užlijebite |
| 3. | užlijebe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | užlijebit ću |
| 2. | užlijebit ćeš |
| 3. | užlijebit će |
| množina | |
| 1. | užlijebit ćemo |
| 2. | užlijebit ćete |
| 3. | užlijebit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | užlijebih |
| 2. | užlijebi |
| 3. | užlijebi |
| množina | |
| 1. | užlijebismo |
| 2. | užlijebiste |
| 3. | užlijebiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | užlijebio sam |
| 2. | užlijebio si |
| 3. | užlijebio je |
| množina | |
| 1. | užlijebili smo |
| 2. | užlijebili ste |
| 3. | užlijebili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam užlijebio |
| 2. | bio si užlijebio |
| 3. | bio je užlijebio |
| množina | |
| 1. | bili smo užlijebili |
| 2. | bili ste užlijebili |
| 3. | bili su užlijebili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | užlijebi |
| množina | |
| 1. | užlijebimo |
| 2. | užlijebite |
| glagolski prilog prošli | |
| užlijebivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| užlijebio, užlijebila, užlijebilo | |
| užlijebili, užlijebile, užlijebila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| užlijebljen, užlijebljena, užlijebljeno | |
| užlijebljeni, užlijebljene, užlijebljena | |
Definicija
urezati, izraditi žlijeb unutar čega (ob. cijevi vatrenog oružja)
