užasávati se
užasávati se nesvrš. 〈prez. užàsāvām se, pril. sad. -ajūći se, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
užasavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | užasavam |
2. | užasavaš |
3. | užasava |
množina | |
1. | užasavamo |
2. | užasavate |
3. | užasavaju |
futur | |
jednina | |
1. | užasavat ću |
2. | užasavat ćeš |
3. | užasavat će |
množina | |
1. | užasavat ćemo |
2. | užasavat ćete |
3. | užasavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | užasavah |
2. | užasavaše |
3. | užasavaše |
množina | |
1. | užasavasmo |
2. | užasavaste |
3. | užasavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | užasavao sam |
2. | užasavao si |
3. | užasavao je |
množina | |
1. | užasavali smo |
2. | užasavali ste |
3. | užasavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam užasavao |
2. | bio si užasavao |
3. | bio je užasavao |
množina | |
1. | bili smo užasavali |
2. | bili ste užasavali |
3. | bili su užasavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | užasavaj |
množina | |
1. | užasavajmo |
2. | užasavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
užasavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
užasavao, užasavala, užasavalo | |
užasavali, užasavale, užasavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
užasavan, užasavana, užasavano | |
užasavani, užasavane, užasavana |
1. | (čega) osjećati odvratnost, krajnju odbojnost prema čemu |
2. | (nad čim) iron. zgražati se, moralizirati itd. mnogo više nego što je potrebno |