braktèāt
braktèāt m 〈G brakteáta〉
Definicija
pov. u ranom srednjem vijeku tanka srebrna ili zlatna pločica ukrašena ornamentima i figurama udubljenima na jednoj strani, tako da su se na obrnutoj strani vidjela ispupčenja; koristila se kao novac, najviše u Njemačkoj
Etimologija
✧ nlat. bracteatus ≃ lat. bractea: list, listić kovine
