uvrijéžiti se
uvrijéžiti se svrš. 〈prez. ùvrijēžīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. ùvrijēžen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvriježiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvriježim |
| 2. | uvriježiš |
| 3. | uvriježi |
| množina | |
| 1. | uvriježimo |
| 2. | uvriježite |
| 3. | uvriježe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvriježit ću |
| 2. | uvriježit ćeš |
| 3. | uvriježit će |
| množina | |
| 1. | uvriježit ćemo |
| 2. | uvriježit ćete |
| 3. | uvriježit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvriježih |
| 2. | uvriježi |
| 3. | uvriježi |
| množina | |
| 1. | uvriježismo |
| 2. | uvriježiste |
| 3. | uvriježiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvriježio sam |
| 2. | uvriježio si |
| 3. | uvriježio je |
| množina | |
| 1. | uvriježili smo |
| 2. | uvriježili ste |
| 3. | uvriježili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvriježio |
| 2. | bio si uvriježio |
| 3. | bio je uvriježio |
| množina | |
| 1. | bili smo uvriježili |
| 2. | bili ste uvriježili |
| 3. | bili su uvriježili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvriježi |
| množina | |
| 1. | uvriježimo |
| 2. | uvriježite |
| glagolski prilog prošli | |
| uvriježivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvriježio, uvriježila, uvriježilo | |
| uvriježili, uvriježile, uvriježila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvriježen, uvriježena, uvriježeno | |
| uvriježeni, uvriježene, uvriježena | |
Definicija
| 1. | raširiti se prionuvši kao vriježa |
| 2. | pren. učvrstiti se, duboko prodrijeti, primiti se, uzeti maha |
Etimologija
✧ u- + v. vriježa
