Hrvatski jezični portal

vegetírati

vegetírati () dv.prez. vegètīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
vegetirati
 
prezent
jednina
1. vegetiram
2. vegetiraš
3. vegetira
množina
1. vegetiramo
2. vegetirate
3. vegetiraju
 
futur
jednina
1. vegetirat ću
2. vegetirat ćeš
3. vegetirat će
množina
1. vegetirat ćemo
2. vegetirat ćete
3. vegetirat će
 
imperfekt
jednina
1. vegetirah
2. vegetiraše
3. vegetiraše
množina
1. vegetirasmo
2. vegetiraste
3. vegetirahu
 
aorist
jednina
1. vegetirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. vegetirao sam
2. vegetirao si
3. vegetirao je
množina
1. vegetirali smo
2. vegetirali ste
3. vegetirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam vegetirao
2. bio si vegetirao
3. bio je vegetirao
množina
1. bili smo vegetirali
2. bili ste vegetirali
3. bili su vegetirali
 
imperativ
jednina
2. vegetiraj
množina
1. vegetirajmo
2. vegetirajte
 
glagolski prilog sadašnji
vegetirajući
 
glagolski prilog prošli
vegetiravši
 
glagolski pridjev aktivni
vegetirao, vegetirala, vegetiralo
vegetirali, vegetirale, vegetirala
Definicija
1. (na)rasti, razviti/razvijati se (o biljkama)
2. pren. neaktivno živjeti; životariti
3. razg. održati/održavati se na životu uz pomoć medicinskih aparata [u komi je, zapravo vegetira]
Etimologija
lat. vegetare ≃ vegetabilis: koji je sposoban da živi i raste ← vegetus: živ, krepak, čio