utájiti
utájiti (što) svrš. 〈prez. ùtājīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùtājen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utajiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utajim |
| 2. | utajiš |
| 3. | utaji |
| množina | |
| 1. | utajimo |
| 2. | utajite |
| 3. | utaje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utajit ću |
| 2. | utajit ćeš |
| 3. | utajit će |
| množina | |
| 1. | utajit ćemo |
| 2. | utajit ćete |
| 3. | utajit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utajih |
| 2. | utaji |
| 3. | utaji |
| množina | |
| 1. | utajismo |
| 2. | utajiste |
| 3. | utajiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utajio sam |
| 2. | utajio si |
| 3. | utajio je |
| množina | |
| 1. | utajili smo |
| 2. | utajili ste |
| 3. | utajili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utajio |
| 2. | bio si utajio |
| 3. | bio je utajio |
| množina | |
| 1. | bili smo utajili |
| 2. | bili ste utajili |
| 3. | bili su utajili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utaji |
| množina | |
| 1. | utajimo |
| 2. | utajite |
| glagolski prilog prošli | |
| utajivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utajio, utajila, utajilo | |
| utajili, utajile, utajila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utajen, utajena, utajeno | |
| utajeni, utajene, utajena | |
Definicija
izvršiti utaju; zatajiti
Etimologija
✧ u- + v. tajiti
