utabòriti se
utabòriti se svrš. 〈prez. -īm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. utàboren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utaboriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utaborim |
| 2. | utaboriš |
| 3. | utabori |
| množina | |
| 1. | utaborimo |
| 2. | utaborite |
| 3. | utabore |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utaborit ću |
| 2. | utaborit ćeš |
| 3. | utaborit će |
| množina | |
| 1. | utaborit ćemo |
| 2. | utaborit ćete |
| 3. | utaborit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utaborih |
| 2. | utabori |
| 3. | utabori |
| množina | |
| 1. | utaborismo |
| 2. | utaboriste |
| 3. | utaboriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utaborio sam |
| 2. | utaborio si |
| 3. | utaborio je |
| množina | |
| 1. | utaborili smo |
| 2. | utaborili ste |
| 3. | utaborili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utaborio |
| 2. | bio si utaborio |
| 3. | bio je utaborio |
| množina | |
| 1. | bili smo utaborili |
| 2. | bili ste utaborili |
| 3. | bili su utaborili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utabori |
| množina | |
| 1. | utaborimo |
| 2. | utaborite |
| glagolski prilog prošli | |
| utaborivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utaborio, utaborila, utaborilo | |
| utaborili, utaborile, utaborila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utaboren, utaborena, utaboreno | |
| utaboreni, utaborene, utaborena | |
Definicija
| 1. | pov. podignuti tabor za noćenje ili trajnije boravište (ob. o rimskoj vojsci) |
| 2. | boraviti na nekom otvorenom mjestu (u šatorima) (o vojsci, o izviđačima i sl.) |
| 3. | pren. iron. odlučno se negdje smjestiti čekajući koga ili što [utaboriti se pred profesorovom sobom] |
Etimologija
✧ u- + v. tabor
