ušnírati
ušnírati svrš. 〈prez. ùšnīrām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùšnīrān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ušnirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ušniram |
2. | ušniraš |
3. | ušnira |
množina | |
1. | ušniramo |
2. | ušnirate |
3. | ušniraju |
futur | |
jednina | |
1. | ušnirat ću |
2. | ušnirat ćeš |
3. | ušnirat će |
množina | |
1. | ušnirat ćemo |
2. | ušnirat ćete |
3. | ušnirat će |
aorist | |
jednina | |
1. | ušnirah |
2. | ušniraše |
3. | ušniraše |
množina | |
1. | ušnirasmo |
2. | ušniraste |
3. | ušnirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ušnirao sam |
2. | ušnirao si |
3. | ušnirao je |
množina | |
1. | ušnirali smo |
2. | ušnirali ste |
3. | ušnirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ušnirao |
2. | bio si ušnirao |
3. | bio je ušnirao |
množina | |
1. | bili smo ušnirali |
2. | bili ste ušnirali |
3. | bili su ušnirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ušniraj |
množina | |
1. | ušnirajmo |
2. | ušnirajte |
glagolski prilog prošli | |
ušnirajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ušnirao, ušnirala, ušniralo | |
ušnirali, ušnirale, ušnirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
ušniran, ušnirana, ušnirano | |
ušnirani, ušnirane, ušnirana |