ùtješiti
ùtješiti (koga) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùtješen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
utješiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | utješim |
2. | utješiš |
3. | utješi |
množina | |
1. | utješimo |
2. | utješite |
3. | utješe |
futur | |
jednina | |
1. | utješit ću |
2. | utješit ćeš |
3. | utješit će |
množina | |
1. | utješit ćemo |
2. | utješit ćete |
3. | utješit će |
aorist | |
jednina | |
1. | utješih |
2. | utješi |
3. | utješi |
množina | |
1. | utješismo |
2. | utješiste |
3. | utješiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | utješio sam |
2. | utješio si |
3. | utješio je |
množina | |
1. | utješili smo |
2. | utješili ste |
3. | utješili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utješio |
2. | bio si utješio |
3. | bio je utješio |
množina | |
1. | bili smo utješili |
2. | bili ste utješili |
3. | bili su utješili |
imperativ | |
jednina | |
2. | utješi |
množina | |
1. | utješimo |
2. | utješite |
glagolski prilog prošli | |
utješivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
utješio, utješila, utješilo | |
utješili, utješile, utješila | |
glagolski pridjev pasivni | |
utješen, utješena, utješeno | |
utješeni, utješene, utješena |