ùtjecati
ùtjecati nesvrš. 〈prez. ùtječēm, pril. sad. ùtječūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
utjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | utječem |
2. | utječeš |
3. | utječe |
množina | |
1. | utječemo |
2. | utječete |
3. | utječu |
futur | |
jednina | |
1. | utjecat ću |
2. | utjecat ćeš |
3. | utjecat će |
množina | |
1. | utjecat ćemo |
2. | utjecat ćete |
3. | utjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | utjecah |
2. | utjecaše |
3. | utjecaše |
množina | |
1. | utjecasmo |
2. | utjecaste |
3. | utjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | utjecao sam |
2. | utjecao si |
3. | utjecao je |
množina | |
1. | utjecali smo |
2. | utjecali ste |
3. | utjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utjecao |
2. | bio si utjecao |
3. | bio je utjecao |
množina | |
1. | bili smo utjecali |
2. | bili ste utjecali |
3. | bili su utjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | utječi |
množina | |
1. | utječimo |
2. | utječite |
glagolski prilog sadašnji | |
utječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
utjecao, utjecala, utjecalo | |
utjecali, utjecale, utjecala |
1. | (na koga, na što) imati utjecaj, djelovati na koga, na što |
2. | (u što) ulijevati se [potok utječe u rijeku] |