ùtirati
ùtirati (što) nesvrš. 〈prez. ùtirēm, pril. sad. ùtirūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
utirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | utirem |
2. | utireš |
3. | utire |
množina | |
1. | utiremo |
2. | utirete |
3. | utiru |
futur | |
jednina | |
1. | utirat ću |
2. | utirat ćeš |
3. | utirat će |
množina | |
1. | utirat ćemo |
2. | utirat ćete |
3. | utirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | utirah |
2. | utiraše |
3. | utiraše |
množina | |
1. | utirasmo |
2. | utiraste |
3. | utirahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | utirao sam |
2. | utirao si |
3. | utirao je |
množina | |
1. | utirali smo |
2. | utirali ste |
3. | utirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam utirao |
2. | bio si utirao |
3. | bio je utirao |
množina | |
1. | bili smo utirali |
2. | bili ste utirali |
3. | bili su utirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | utiri |
množina | |
1. | utirimo |
2. | utirite |
glagolski prilog sadašnji | |
utirući | |
glagolski pridjev aktivni | |
utirao, utirala, utiralo | |
utirali, utirale, utirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
utiran, utirana, utirano | |
utirani, utirane, utirana |