utanačívati
utanačívati (što) nesvrš. 〈prez. utanàčujēm, pril. sad. utanàčujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utanačivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utanačujem |
| 2. | utanačuješ |
| 3. | utanačuje |
| množina | |
| 1. | utanačujemo |
| 2. | utanačujete |
| 3. | utanačuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utanačivat ću |
| 2. | utanačivat ćeš |
| 3. | utanačivat će |
| množina | |
| 1. | utanačivat ćemo |
| 2. | utanačivat ćete |
| 3. | utanačivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | utanačivah |
| 2. | utanačivaše |
| 3. | utanačivaše |
| množina | |
| 1. | utanačivasmo |
| 2. | utanačivaste |
| 3. | utanačivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utanačivao sam |
| 2. | utanačivao si |
| 3. | utanačivao je |
| množina | |
| 1. | utanačivali smo |
| 2. | utanačivali ste |
| 3. | utanačivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utanačivao |
| 2. | bio si utanačivao |
| 3. | bio je utanačivao |
| množina | |
| 1. | bili smo utanačivali |
| 2. | bili ste utanačivali |
| 3. | bili su utanačivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utanačuj |
| množina | |
| 1. | utanačujmo |
| 2. | utanačujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| utanačujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utanačivao, utanačivala, utanačivalo | |
| utanačivali, utanačivale, utanačivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utanačivan, utanačivana, utanačivano | |
| utanačivani, utanačivane, utanačivana | |
Etimologija
✧ vidi utanáčiti
