usuglásiti
usuglásiti svrš. 〈prez. usùglāsīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. usùglāšen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usuglasiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usuglasim |
| 2. | usuglasiš |
| 3. | usuglasi |
| množina | |
| 1. | usuglasimo |
| 2. | usuglasite |
| 3. | usuglase |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usuglasit ću |
| 2. | usuglasit ćeš |
| 3. | usuglasit će |
| množina | |
| 1. | usuglasit ćemo |
| 2. | usuglasit ćete |
| 3. | usuglasit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | usuglasih |
| 2. | usuglasi |
| 3. | usuglasi |
| množina | |
| 1. | usuglasismo |
| 2. | usuglasiste |
| 3. | usuglasiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usuglasio sam |
| 2. | usuglasio si |
| 3. | usuglasio je |
| množina | |
| 1. | usuglasili smo |
| 2. | usuglasili ste |
| 3. | usuglasili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usuglasio |
| 2. | bio si usuglasio |
| 3. | bio je usuglasio |
| množina | |
| 1. | bili smo usuglasili |
| 2. | bili ste usuglasili |
| 3. | bili su usuglasili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usuglasi |
| množina | |
| 1. | usuglasimo |
| 2. | usuglasite |
| glagolski prilog prošli | |
| usuglasivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usuglasio, usuglasila, usuglasilo | |
| usuglasili, usuglasile, usuglasila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usuglašen, usuglašena, usuglašeno | |
| usuglašeni, usuglašene, usuglašena | |
Definicija
| 1. | doći, postići suglasje |
| 2. | učiniti suglasnim; uskladiti [usuglasiti mišljenja] |
Etimologija
✧ u- + v. suglasiti se
