Hrvatski jezični portal

ustròjiti

ustròjiti (što) svrš.prez. ùstrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùstrojen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ustrojiti
 
prezent
jednina
1. ustrojim
2. ustrojiš
3. ustroji
množina
1. ustrojimo
2. ustrojite
3. ustroje
 
futur
jednina
1. ustrojit ću
2. ustrojit ćeš
3. ustrojit će
množina
1. ustrojit ćemo
2. ustrojit ćete
3. ustrojit će
 
aorist
jednina
1. ustrojih
2. ustroji
3. ustroji
množina
1. ustrojismo
2. ustrojiste
3. ustrojiše
 
perfekt
jednina
1. ustrojio sam
2. ustrojio si
3. ustrojio je
množina
1. ustrojili smo
2. ustrojili ste
3. ustrojili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ustrojio
2. bio si ustrojio
3. bio je ustrojio
množina
1. bili smo ustrojili
2. bili ste ustrojili
3. bili su ustrojili
 
imperativ
jednina
2. ustroji
množina
1. ustrojimo
2. ustrojite
 
glagolski prilog prošli
ustrojivši
 
glagolski pridjev aktivni
ustrojio, ustrojila, ustrojilo
ustrojili, ustrojile, ustrojila
 
glagolski pridjev pasivni
ustrojen, ustrojena, ustrojeno
ustrojeni, ustrojene, ustrojena
Definicija
1. urediti poslove i hijerarhiju u organizaciji [ustrojiti vatrogasnu jedinicu]; organizirati, oblikovati, ustanoviti
2. vojn. a. podijeliti oružane snage na postrojbe b. urediti postrojbe po utvrđenim mjerilima