uslijéditi
uslijéditi (, za čim) svrš. 〈prez. ùslijēdīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. uslijédio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
uslijediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | uslijedim |
2. | uslijediš |
3. | uslijedi |
množina | |
1. | uslijedimo |
2. | uslijedite |
3. | uslijede |
futur | |
jednina | |
1. | uslijedit ću |
2. | uslijedit ćeš |
3. | uslijedit će |
množina | |
1. | uslijedit ćemo |
2. | uslijedit ćete |
3. | uslijedit će |
aorist | |
jednina | |
1. | uslijedih |
2. | uslijedi |
3. | uslijedi |
množina | |
1. | uslijedismo |
2. | uslijediste |
3. | uslijediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | uslijedio sam |
2. | uslijedio si |
3. | uslijedio je |
množina | |
1. | uslijedili smo |
2. | uslijedili ste |
3. | uslijedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam uslijedio |
2. | bio si uslijedio |
3. | bio je uslijedio |
množina | |
1. | bili smo uslijedili |
2. | bili ste uslijedili |
3. | bili su uslijedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | uslijedi |
množina | |
1. | uslijedimo |
2. | uslijedite |
glagolski prilog prošli | |
uslijedivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
uslijedio, uslijedila, uslijedilo | |
uslijedili, uslijedile, uslijedila |