usmrćívati
usmrćívati (koga, što) nesvrš. 〈prez. usmẕćujēm, pril. sad. usmẕćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| usmrćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | usmrćujem |
| 2. | usmrćuješ |
| 3. | usmrćuje |
| množina | |
| 1. | usmrćujemo |
| 2. | usmrćujete |
| 3. | usmrćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | usmrćivat ću |
| 2. | usmrćivat ćeš |
| 3. | usmrćivat će |
| množina | |
| 1. | usmrćivat ćemo |
| 2. | usmrćivat ćete |
| 3. | usmrćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | usmrćivah |
| 2. | usmrćivaše |
| 3. | usmrćivaše |
| množina | |
| 1. | usmrćivasmo |
| 2. | usmrćivaste |
| 3. | usmrćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | usmrćivao sam |
| 2. | usmrćivao si |
| 3. | usmrćivao je |
| množina | |
| 1. | usmrćivali smo |
| 2. | usmrćivali ste |
| 3. | usmrćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam usmrćivao |
| 2. | bio si usmrćivao |
| 3. | bio je usmrćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo usmrćivali |
| 2. | bili ste usmrćivali |
| 3. | bili su usmrćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | usmrćuj |
| množina | |
| 1. | usmrćujmo |
| 2. | usmrćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| usmrćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| usmrćivao, usmrćivala, usmrćivalo | |
| usmrćivali, usmrćivale, usmrćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| usmrćivan, usmrćivana, usmrćivano | |
| usmrćivani, usmrćivane, usmrćivana | |
Etimologija
✧ vidi ùsmrtiti
