uròditi
uròditi svrš. 〈prez. ùrodīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. uròdio〉 (čime)
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uroditi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | urodim |
| 2. | urodiš |
| 3. | urodi |
| množina | |
| 1. | urodimo |
| 2. | urodite |
| 3. | urode |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | urodit ću |
| 2. | urodit ćeš |
| 3. | urodit će |
| množina | |
| 1. | urodit ćemo |
| 2. | urodit ćete |
| 3. | urodit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | urodih |
| 2. | urodi |
| 3. | urodi |
| množina | |
| 1. | urodismo |
| 2. | urodiste |
| 3. | urodiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | urodio sam |
| 2. | urodio si |
| 3. | urodio je |
| množina | |
| 1. | urodili smo |
| 2. | urodili ste |
| 3. | urodili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam urodio |
| 2. | bio si urodio |
| 3. | bio je urodio |
| množina | |
| 1. | bili smo urodili |
| 2. | bili ste urodili |
| 3. | bili su urodili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | urodi |
| množina | |
| 1. | urodimo |
| 2. | urodite |
| glagolski prilog prošli | |
| urodivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| urodio, urodila, urodilo | |
| urodili, urodile, urodila | |
Definicija
| 1. | donijeti, dati rod, plod; roditi [uroditi plodom] |
| 2. | dovesti do čega, izazvati [uroditi posljedicama] |
Etimologija
✧ vidi úrod
