urobìlīn
urobìlīn m 〈G urobilína〉
Definicija
biol. kem. žučni pigment, crvenosmeđa tvar C33H42O6N4, nastaje u crijevima oksidacijom urobilinogena, nastalom redukcijom bilirubina; sterkobilin
Etimologija
✧ lat. urina: mokraća + bilis: žuč + -in
