ùrlati
ùrlati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
urlati | |
prezent | |
jednina | |
1. | urlam |
2. | urlaš |
3. | urla |
množina | |
1. | urlamo |
2. | urlate |
3. | urlaju |
futur | |
jednina | |
1. | urlat ću |
2. | urlat ćeš |
3. | urlat će |
množina | |
1. | urlat ćemo |
2. | urlat ćete |
3. | urlat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | urlah |
2. | urlaše |
3. | urlaše |
množina | |
1. | urlasmo |
2. | urlaste |
3. | urlahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | urlao sam |
2. | urlao si |
3. | urlao je |
množina | |
1. | urlali smo |
2. | urlali ste |
3. | urlali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam urlao |
2. | bio si urlao |
3. | bio je urlao |
množina | |
1. | bili smo urlali |
2. | bili ste urlali |
3. | bili su urlali |
imperativ | |
jednina | |
2. | urlaj |
množina | |
1. | urlajmo |
2. | urlajte |
glagolski prilog sadašnji | |
urlajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
urlao, urlala, urlalo | |
urlali, urlale, urlala |
1. | pejor. a. gromoglasno, prodorno vikati, pjevati b. derati se (u uzbuđenju, boli) c. izgovarati, pjevati i sl. pretjerano glasno, derući se |
2. | oglašavati se jakim prodornim zvukom ili glasom; fijukati (o vjetru), vijati, zavijati (o vuku, psu); urlikati |