ùreći2
ùreći2 (koga) svrš. 〈prez. ùreknēm, pril. pr. ùrekāvši, prid. trp. ùreknūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ureći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ureknem |
| 2. | urekneš |
| 3. | urekne |
| množina | |
| 1. | ureknemo |
| 2. | ureknete |
| 3. | ureknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ureći ću |
| 2. | ureći ćeš |
| 3. | ureći će |
| množina | |
| 1. | ureći ćemo |
| 2. | ureći ćete |
| 3. | ureći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | urekoh |
| 2. | ureče |
| 3. | ureče |
| množina | |
| 1. | urekosmo |
| 2. | urekoste |
| 3. | urekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | urekao sam |
| 2. | urekao si |
| 3. | urekao je |
| množina | |
| 1. | urekli smo |
| 2. | urekli ste |
| 3. | urekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam urekao |
| 2. | bio si urekao |
| 3. | bio je urekao |
| množina | |
| 1. | bili smo urekli |
| 2. | bili ste urekli |
| 3. | bili su urekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | urekni |
| množina | |
| 1. | ureknimo |
| 2. | ureknite |
| glagolski prilog prošli | |
| urekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| urekao, urekla, ureklo | |
| urekli, urekle, urekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| urečen / ureknut, urečena / ureknuta, urečeno / ureknuto | |
| urečeni / ureknuti, urečene / ureknute, urečena / ureknuta | |
Definicija
baciti urok (na koga), urokom navući zlu kob, nesreću (pretjeranim hvaljenjem dobroga stanja, zdravlja itd.)
Etimologija
✧ vidi úrok
