ùturiti
ùturiti (što) svrš. 〈prez. ùturīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùturen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uturiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uturim |
| 2. | uturiš |
| 3. | uturi |
| množina | |
| 1. | uturimo |
| 2. | uturite |
| 3. | uture |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uturit ću |
| 2. | uturit ćeš |
| 3. | uturit će |
| množina | |
| 1. | uturit ćemo |
| 2. | uturit ćete |
| 3. | uturit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uturih |
| 2. | uturi |
| 3. | uturi |
| množina | |
| 1. | uturismo |
| 2. | uturiste |
| 3. | uturiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uturio sam |
| 2. | uturio si |
| 3. | uturio je |
| množina | |
| 1. | uturili smo |
| 2. | uturili ste |
| 3. | uturili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uturio |
| 2. | bio si uturio |
| 3. | bio je uturio |
| množina | |
| 1. | bili smo uturili |
| 2. | bili ste uturili |
| 3. | bili su uturili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uturi |
| množina | |
| 1. | uturimo |
| 2. | uturite |
| glagolski prilog prošli | |
| uturivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uturio, uturila, uturilo | |
| uturili, uturile, uturila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uturen, uturena, utureno | |
| utureni, uturene, uturena | |
Definicija
reg. staviti što u što, umetnuti, usp. turiti
Etimologija
✧ u- + v. turiti
