utòviti
utòviti (koga, što) svrš. 〈prez. ùtovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùtovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utoviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utovim |
| 2. | utoviš |
| 3. | utovi |
| množina | |
| 1. | utovimo |
| 2. | utovite |
| 3. | utove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utovit ću |
| 2. | utovit ćeš |
| 3. | utovit će |
| množina | |
| 1. | utovit ćemo |
| 2. | utovit ćete |
| 3. | utovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utovih |
| 2. | utovi |
| 3. | utovi |
| množina | |
| 1. | utovismo |
| 2. | utoviste |
| 3. | utoviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utovio sam |
| 2. | utovio si |
| 3. | utovio je |
| množina | |
| 1. | utovili smo |
| 2. | utovili ste |
| 3. | utovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utovio |
| 2. | bio si utovio |
| 3. | bio je utovio |
| množina | |
| 1. | bili smo utovili |
| 2. | bili ste utovili |
| 3. | bili su utovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utovi |
| množina | |
| 1. | utovimo |
| 2. | utovite |
| glagolski prilog prošli | |
| utovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utovio, utovila, utovilo | |
| utovili, utovile, utovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utovljen, utovljena, utovljeno | |
| utovljeni, utovljene, utovljena | |
Definicija
uhraniti životinju do tražene težine [utoviti svinju]
Etimologija
✧ u- + v. toviti
