utòpiti
utòpiti (se) svrš. 〈prez. ùtopīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ùtopljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| utopiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | utopim |
| 2. | utopiš |
| 3. | utopi |
| množina | |
| 1. | utopimo |
| 2. | utopite |
| 3. | utope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | utopit ću |
| 2. | utopit ćeš |
| 3. | utopit će |
| množina | |
| 1. | utopit ćemo |
| 2. | utopit ćete |
| 3. | utopit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | utopih |
| 2. | utopi |
| 3. | utopi |
| množina | |
| 1. | utopismo |
| 2. | utopiste |
| 3. | utopiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | utopio sam |
| 2. | utopio si |
| 3. | utopio je |
| množina | |
| 1. | utopili smo |
| 2. | utopili ste |
| 3. | utopili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam utopio |
| 2. | bio si utopio |
| 3. | bio je utopio |
| množina | |
| 1. | bili smo utopili |
| 2. | bili ste utopili |
| 3. | bili su utopili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | utopi |
| množina | |
| 1. | utopimo |
| 2. | utopite |
| glagolski prilog prošli | |
| utopivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| utopio, utopila, utopilo | |
| utopili, utopile, utopila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| utopljen, utopljena, utopljeno | |
| utopljeni, utopljene, utopljena | |
Definicija
| 1. | (koga, što) a. bacivši, zagnjurivši u vodu lišiti života; udaviti b. pren. učiniti da se izgubi, nestane u mnoštvu, široj zajednici i sl. |
| 2. | (se) a. izgubiti život u vodi, udaviti se b. izgubiti se, nestati stapajući se s čim većim, jačim i sl. c. predati se čemu, zanijeti se, utonuti u što (u posao i sl.) |
| 3. | pren. žarg. prodati komu što (ob. ono što se teško proda) |
Frazeologija
⃟ utopio bi ga u čaši (u žlici i sl.) vode mrzi ga u najvećoj mjeri
Etimologija
✧ u- + v. topiti
