ùvježbati
ùvježbati (koga, što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ùvježbān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| uvježbati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | uvježbam |
| 2. | uvježbaš |
| 3. | uvježba |
| množina | |
| 1. | uvježbamo |
| 2. | uvježbate |
| 3. | uvježbaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | uvježbat ću |
| 2. | uvježbat ćeš |
| 3. | uvježbat će |
| množina | |
| 1. | uvježbat ćemo |
| 2. | uvježbat ćete |
| 3. | uvježbat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | uvježbah |
| 2. | uvježba |
| 3. | uvježba |
| množina | |
| 1. | uvježbasmo |
| 2. | uvježbaste |
| 3. | uvježbaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | uvježbao sam |
| 2. | uvježbao si |
| 3. | uvježbao je |
| množina | |
| 1. | uvježbali smo |
| 2. | uvježbali ste |
| 3. | uvježbali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam uvježbao |
| 2. | bio si uvježbao |
| 3. | bio je uvježbao |
| množina | |
| 1. | bili smo uvježbali |
| 2. | bili ste uvježbali |
| 3. | bili su uvježbali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | uvježbaj |
| množina | |
| 1. | uvježbajmo |
| 2. | uvježbajte |
| glagolski prilog prošli | |
| uvježbavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| uvježbao, uvježbala, uvježbalo | |
| uvježbali, uvježbale, uvježbala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| uvježban, uvježbana, uvježbano | |
| uvježbani, uvježbane, uvježbana | |
Definicija
vježbanjem, čestom upotrebom usavršiti, razviti vještinu
Etimologija
✧ u- + v. vježba
